Boris Felc Bobo

Polaskom u 4 razred oosnovne škole uključio sam se u izviđačke aktivnosti u tadašnju osnovnu jedinicu „Garjevica“. 23.IV.1968. godine na izletu u Velikoj polažem zavjet, dobijem maramu i postajem pravi izviđač.

Prošao sam mnoge akcije NNNI; od prve na Gojlu, zatim Narte, Like: gdje smo Pipin i ja aktivno sudjelovali u pripremi akcije. Organizirali smo i lokalne NNNI akcije.

Jedna od dražih fotografija mi je ona pri dodjeli priznanja za „ Partizanski odred“ iz 1969. godine, kada počinje moj put savladavanja svih izviđačkih znanja; od prve zvijezde 1970. godine, pa do srebrnog javorovog lista sa zracima 1980. godine.

Moje prvo veće takmičenje bilo je 1971. godine u Našicama na republičkom orijentacionom takmičenju. Imao sam 14 godina, te smo morali lagati organizatoru da sam stariji. Sjećam se jedne male šume u kojoj smo lutali više sati, a samo zato što smo previdjeli moj nož koji se nalazio u blizini busole, pa smo se dugo vrtili u krug.

Savladavajući znanja kroz vještarstva (neka od mojih početnih su: signalist, kuhar, izletnik, osmatrač, recitator, topograf, biciklist, fotograf, ....) takmičili smo se tko će skupiti i staviti više oznaka na uniformu. Jedan od mojih mlađih izviđača, a danas i moj kum Braco bio je je jedan od poznatijih u tim aktivnostima.

U '70-tim godinama na Gojlu smo počeli održavati zimske tečajeve za kadrove u izviđačkoj organizaciji. Nakon dvije godine osobne obuke kroz prvi i drugi stupanj postajem „profesionalac“ i brinem se o izvedbi programa slijedečih sedam godina za redom. Dolazili su nam izviđači iz svih krajeva Hrvatske. Postali smo poznati u kvalitetnom radu pri obuci mladih ali i starijih izviđačkih kadrova, a slijed tih dobrih rezultata došao je u mom predsjedavanju Zajednice izviđača prstena grada Zagreba, a nakon toga i i proglašenje „partizanski odred“ dvije godine za redom: 1982. i 1983. godine. U tim godinama odred je rastao po broju članova i kvaliteti rada sa mlađim izviđačima. Sudjelovali smo na svim izviđačkim olimpijadama, gdje smo postizali lijepe rezultate. I dan danas mnogi od nas čuvaju medalje, plakete, diplome i pehare sa tih takmičenja.

U Zagrebu smo bili na više takmičenja, tako da sam u nekim orijentacionim takmičenjima put već pronalazio na temelju iskustva; oprema na nama je bila od kopački, trenirke i normalno uniforme. Takmičenja u podizanju i spuštanju šatora najprije smo obradili na papiru; svaki član ekipe je naučio svoj zadatak i nakon toga smo to vrhunski odrađivali. Česti moj partner u signalizaciji bio je Koca. Na jednom takmičenju ( Gračenica), već smo se toliko povezali da je Koca povezujući slova U i T samo nagnuo glavu (a ne ruku).

Evo i popis aktivnosti iz jedne moje pronađene knjižice:

Humka 74, Golub 74, RIPV 74, Podgarić 74, Zlarin 74, 4 izviđačka olimpijada Pula 74, 2 Letkin memorijal, NNNI 76, Podgarić 76, Boračko 76, 3 Letkin memorijal, NNNI 77, NOT 77 Osijek – Bolman, 4 Letkin memorijal, 7 olimpijada SIH-Opatija, Izviđački reli – Kutina, 8 aprilska sredba – Skopje, Not 78 – Darda, Podgarić 78, Kozara 78, Poljska 78, 8 olimpijada SIH – Zagreb, NNNI 78 – Kutina, Josip Seražin 78, Azimut 78

Tih divnih 15 godina moje mladosti proteklo je u druženju, prijateljstvu, ljubovanju, upoznavanju i svemu onome što je trebalo mladom čovjeku. Hvala prvo Pipinu, a zatim i svim ostalim koji su mi pomogli u tom dijelu mog života.

 

 

 

 

Joomla templates by a4joomla